Virtuelna kompenzacija izvijanja plastičnih delova
Pomoću aplicakije De-Warp, delove merite u virtualnom steznom stanju, i na taj način štedite vreme i smanjujete troškove.
- Nema potrebe za steznim elementom
- Manje škarta
- Pravilna procena delova
Skip to main content
Plastični delovi izrađeni ubrizgavanjem često nakon izrade odstupaju od zadatih tolerancija i ne podudaraju se sa tehničkom dokumentacijom. Izvijanje i skupljanje su česte pojave koje tokom razvoja proizvoda zadaju ozbiljne probleme proizvođačima alata i kalupa. Ovaj problem predstavlja izazov i za metrologe. Kako proceniti izvijanje plastičnih delova na ispravan način, bez stvaranja nepotrebnog otpada?
Proces ubrizgavanja plastike omogućava ekonomičnu proizvodnju geometrijski složenih plastičnih delova u samo jednom radnom koraku. Međutim, plastični delovi se zbog uticaja materijala i uslova ubrizgavanja nakon proizvodnje često izvijaju. Prilagođavanje alata zahteva mnogo rada i nosi visoke troškove, budući da su često neophodne višestruke korekcije za postizanje željene geometrije dela.
Na izvijanje i skupljanje plastičnih delova se može povoljno uticati podešavanjem parametara alata – poput sistema kanala, hlađenja i izbacivanja – kao i mašinskih parametara kao što su pritisak ubrizgavanja, pritisak i vreme držanja, te vreme hlađenja. Međutim, izvijanje ne mora automatski da utiče na funkcionalnost dela i zato ga je potrebno razmatrati posebno. Da li izvijanje zaista utiče na funkcionalnost dela i koje je prilagođavanje alata potrebno?
U metrologiji se koriste stezni elementi, kako bi se tokom mernog postupka čvrsti plastični deo postavio u mehanički prenaglašenu testnu situaciju. Stezni element simulira montirano stanje dela. Na taj način se izvijanje može kompenzovati tokom merenja, kako bi se dobili relevantni rezultati.
Međutim, rezultat inspekcije pri korišćenju mehaničkih steznih elemenata nije uvek pouzdan sa aspekta procesa, pa isti merni postupak može dovesti do različitih rezultata (rasipanje mernih vrednosti). Ako se deo meri bez mernog pribora, dimenzije su van tolerancije ili se uopšte ne mogu izmeriti, pa se plastični deo odbacuje kao škart.
I dok su stezni elementi uobičajeni u optičkoj metrologiji, u sistemima za kompjutersku tomografiju njihova primena nije moguća. Metalni elementi bi ometali prikupljanje mernih podataka.