Šta su visokobrzinske kamere?
Tehnologija digitalnog snimanja se stalno razvija. Pored rezolucije, brzina snimanja digitalnih kamera igra važnu ulogu za mnoge aplikacije u oblasti snimanja. Digitalne kamere se tipično klasifikuju kao visokobrzinske ukoliko postižu brzinu snimanja od najmanje 1000 slika u sekundi (fps). Maksimalna dostižna brzina snimanja se stalno unapređuje. Danas su dostupne kamere koje omogućavaju maksimalne brzine snimanja do nekoliko miliona slika u sekundi.
Mnoge visokobrzinske kamere opremljene su snimajućim čipovima koji omogućavaju obrezivanje (cropping) slike za optimizaciju performansi. Obrezivanjem slike smanjuje se rezolucija, što omogućava postizanje većih brzina snimanja. Ključni parametri za visokobrzinske kamere uključuju brzinu snimanja izraženu u frejmovima po sekundi (fps), i osetljivost na svetlost (ISO vrednost). Prednost brzine snimanja je očigledna. Što većom brzinom snimate slike dinamičkih procesa deformacije ili kretanja, to preciznije možete analizirati uočene promene. Iako osetljivost slikovnog čipa na svetlost možda nije odmah primetna, ona je veoma važna. Snimanje brzih dinamičkih događaja zahteva mnogo svetla, kako bi slike imale dovoljno kontrasta. Ako nema dovoljno svetla, slike mogu biti previše tamne za preciznu analizu. Kada se to uzme u obzir, osetljivost slikovnog čipa na svetlost postaje posebno važna u praktičnoj primeni. Veća osetljivost na svetlost znači da vam je potrebna manja količina svetlosti za dobijanje slika sa dovoljnim kontrastom. Ovo je posebno značajno pri merenju brzog kretanja ili deformacije uzoraka materijala koji su obično vrlo malih dimenzija. U ograničenom prostoru materijalne laboratorije često predstavlja izazov efikasno organizovati i usmeriti sve potrebne izvore svetlosti na mali ispitni uzorak. Svaka lampa koju uspete da uštedite olakšaće vam posao i učiniti postavljanje 3D mernog senzora jednostavnijim.
Dodatna prednost senzora slike sa većom osetljivošću na svetlost je to što omogućava kraće vreme ekspozicije. Veoma kratka vremena ekspozicije su posebno potrebna za testove visoke brzine u istraživanju materijala, ali i za testove sudara u automobilskoj industriji. Ako su vremena ekspozicije preduga, postoji rizik da brzi pokreti ili deformacije više neće biti jasno prikazani. U ovim slučajevima koristi se izraz „zamućenje pokreta”. Takvi podaci sa zamućenjem pokreta nisu pogodni za procenu metodom digitalne korelacije slike (DIC).